ŠUMSKA AVANTURA ERASMUS+ PROJEKT, ANTALYA BAHCESEHIR COLLEGE PARKORMAN CAMPUS – IZVJEŠTAJ
Na projektu su sudjelovale odgojiteljica Ana Miličević i pomoćnica za djecu s teškoćama Karla Izabela Marošević, a Erasmus+ projekt započele smo odlaskom u Zagreb 11.10.2025 gdje smo i prenoćile te smo se 12.10.2025 ujutro, ukrcale na avion i krenule za Antalyu, Turska. Na aerodromu su nas dočekali domaćini te nas odveli do hotela i uputili na daljnje korake našeg putovanja.
Šumska avantura službeno je započela u ponedjeljak 13.10., kada smo se zaputili u Bahcesehir Koleji školu, gdje smo na ulazu zatekli svu djecu vani na dvorištu kako pjevaju tursku himnu (običaj koji rade svakog ponedjeljka). Nakon himne krenule smo u obilazak vrtića, odlazak na doručak (koji se održava u posebnoj prostoriji) te smo sudjelovale na njihovoj nastavi. Nastava započinje takozvanim „circle time-om“, pri kojem djeca sjede u klupama i ponavljaju ili uče godišnja doba, dane u tjednu, osjećaje i vrijeme kroz razne pjesme i recitacije. „Circle time“ se izvodi tako što djeca najprije slušaju učiteljicu engleskog s kojom uče pjesme i riječi, nakon čega sve to ponavlja učiteljica turskog. Također, na oba jezika svakodnevno ponavljaju motivacijske riječi (I am smart, I am strong, I am inteligent…) i svaki dan uče po jedno novo slovo na princip, s kao sun, snake, summer. Intenzivno potiču djecu na podizanje ruke kako bi odgovorili na pitanje te svakodnevno postavljaju pitanja za „brainstorming“, kako bi djeca više i bolje koristila mozak, ali i samim time testiraju njihovu maštu („Da možete ići bilo gdje, gdje biste voljeli otići?“). Nakon „circle time-a“, sudjelovali smo na satu plesa na koji je došla učiteljica plesa te im pustila pjesmu izvodeći koreografiju koju su djeca pratila i plesala zajedno s njom. Nakon plesa, ostatak školskog dana provele smo obilazeći školu, bazen i ostale učionice.
U utorak smo ponovno došli u Bahcesehir Koleji, gdje smo dan započele pripremom za odlazak u šumu na šumski sat, gdje smo provele sat i trideset minuta. Prije samog polaska, djeca su obukla svoju obuću, uglavnom čizme, i odjeću za šumu, uglavnom skafandere, te su oko struka stavili spužvu za sjedenje, kako bi mogli sjesti bilo gdje u šumu. Prije ulaska u šumu, djeca su najprije dužna pitati šumu smiju li uči u nju, nakon čega svako dijete mora pronaći ključ (grančicu, štapić) i otključati šumu kako bi ušli u nju. Na ulasku u šumu, djeca ostavljaju svoje torbe i bočice na pod i staju u krug kako bi se prebrojali. Prebrojavaju se na način da jedno dijete započne, kaže broj 1 (na engleskom ili turskom), svoje ime te napravi neki pokret (skok u zrak, pljesak rukama, plesni pokret), nakon čega drugo dijete kaže broj 2 i tako dok se svi ne prebroje. Nakon prebrojavanja krenuli smo u šumu. Kada smo stigli u šumu, djeca su sjela na predviđeno mjesto za sjedenje napravljeno od drveća te im je učiteljica pokazala povećala te kako se s njima koristiti. Nakon razgovora dala im je povećala da pronalaze razne predmete u šumi i gledaju ih izbliza. Djeca u šumi uglavnom imaju slobodnu igru te povećala mogu koristiti, ali i ne moraju, jer je cilj šume da se djeca igraju sa stvarima koje pronađu unutar šume. Također, na mjestu gdje djeca odlaze u šumu, učiteljice su pripremile razne aktivnosti s kojima se mogu koristiti, na primjer malu kuhinju (posuđe i stol od palete), kuću (sačinjena od 3 palete), šator (napravljen od granja) i ljestve na koje se djeca mogu popeti kako bi „zagrlili drvo i osjetili šumu“. Pred sam kraj „forest class-a“ djeca su ponovno sjela u krug te smo se ponovno krenuli prebrojavati. Išli smo u krug, dijeleći igračku žabu te samo onaj tko drži žabu, smije pričati. Prebrojavanje je išlo tako da osoba ili dijete koje drži žabu, započne s brojem 1, kaže svoje ime te kako se osjeća (time potiču izricanje emocija), zatim drugo dijete broj 2 i tako dok svi ne prođu. Nakon šume, sudjelovali smo na kodiranju, gdje su djeca povodom teme „code of the week“ izrađivali krunu, nakon čega su na kompjuterima gradili planine od pijeska preko stranice „This is sand“. Nakon kodiranja, zaputili smo se u dvoranu gdje smo sudjelovale na glazbenom satu, gdje smo poslušali pjesmu koju su djeca prijašnjih tjedana učila te smo zajedno s djecom i učiteljicom, učili tradicionalne turske plesove s vjenčanja koje su djeca učila zbog nadolazeće predstave. Nakon plesanja, učiteljica je izvadila tkanine, s pomoću kojih je učila djecu biti u ritmu. Učiteljica pusti pjesmu i maše tkaninom uz ritam pjesme, a djeca ponavljaju za njom. Posljednja aktivnost na glazbenom satu je bila uz pomoć stranice papira. Učiteljica je koristila papir kao pokazivač što djeca trebaju raditi (ako pomakne papir na lijevo, sva djeca se miču lijevo, ako okrene papir, djeca se moraju okrenuti…). Nakon glazbenog sudjelovali smo i na satu tjelesnog, koji su djeca započela istezanjem. Nakon istezanja, učitelj je izvadio daire te su djeca morala slušati brzinu udaranja u daire i tako trčati po dvorani (kada učitelj udara sporije, djeca hodaju ili lagano trče, a ako udara brže, djeca moraju brzo trčati po sobi). Nakon toga su radili hodanje po gredi, unaprjeđujući njihov balans, koje je spajao kroz razne poligone provlačenja. Nakon poligona, djeca su se igrala lovice, na način da djeca trče po dvorani, a učitelj ih hvata tako što oko njih mora baciti obruč, i ono dijete koje pogodi, ono mora čučnuti unutar obruča. Zatim, su igrali igru na ispadanje u kojoj učitelj spusti pilates loptu koja je povezana užetom (koja visi sa stropa i može se spustiti), i njome gađa djecu (koga lopta pogodi ispada iz igre). Sat tjelesnog završio je natjecanjem u puzanju u kojem su se sva djeca natjecala tko će prvi puzeći doći do cilja.
U srijedu nismo išli u Bahcsehir Koleji školu, nego su nam domaćini organizirali sudjelovanje, promatranje i obilazak javnog vrtića u Antalyi. Tamo smo vidjeli vrtić koji radi sličnim principom kao naši, hrvatski vrtići te rade slične aktivnosti. Jedina razlika koju smo uočili je odvajanje djece s teškoćama od ostatka djece, kako bi svako dijete imalo individualni pristup.
U četvrtak ujutro smo se ponovno zaputili na odlazak u Bahcesehir Koleji školu, gdje smo se odmah pripremali za odlazak u šumu. Kao i u utorak, prije odlaska u šumu, djeca su obukla svoje čizmice, skafandere, uzeli torbe i bočice s vodom. Ponovno prije ulaska u šumu djeca su morala pitati šumu smiju li uči i pronaći ključić za ulazak u nju. Također, započeli su prebrojavanjem u krugu, nakon čega smo se zaputili prema šumi. Tamo su djeca imala slobodnu igru, a za to vrijeme nam je učiteljica pokazivala alat s kojim se koriste unutar šume (kutija u kojoj se nalaze povećala, nožići, kompas, rukavice, pila, uže i svi ostali alati koji im mogu poslužiti u boravku u šumi). Boravak u šumi smo ponovno završili prebrojavanjem te smo se zaputili nazad u vrtić. Tamo smo pričekali predstavu te smo sudjelovali i na njoj. Tema predstave bila je „Turske regije“ te je svaka vrtićka skupina imala jednu regiju. Svaka skupina napravila je prezentaciju o regiji na kojoj su pokazivali određene znamenitosti u toj regiji, kao i poznata jela (i na engleskom i na turskom), nakon čega su učitelji i djeca plesali tradicionalni ples iz te regije. U pozadini plesa, učiteljica glazbenog i svirači, pjevali su i svirali pjesme na koje su učitelji i djeca plesali. Nakon predstave zaputili smo se nazad u hotel.
Naša Šumska avantura privela se kraju u petak kada smo otišli u još jedan šumski vrtić pod imenom Utopya, gdje smo upoznali njihov način rada. Vrtić se nalazi unutar same šume te sve aktivnosti djeca izvode vani (po suncu, kiši). Vrtić je ograđen s velikim dvorištem, ali je uglavnom otvoren zbog dolaska roditelja, suradnika vrtića i ostalih vanjskih gostiju. Također, vrtić ima svoje vrtićke životnije, poput koze, kokoši i psa. Kada smo došli tamo, najprije smo promatrali njihovu vrstu „circle time-a“, u kojem su se djeca razgibavala, pozdravljala i upoznavala s današnjim aktivnostima. Nakon toga, sudjelovali smo u satu joge i engleskog u šumi (pokraj vrtića) s dvogodišnjacima. Tamo su pripremljene prostirke za jogu te nas je dočekala učiteljica joge. Djeca su se razgibavala, i pratila korake koje je učiteljica objašnjavala. Nakon joge, djeca su imala užinu, nakon čega je uslijedio sat engleskog. Ponovno smo se vratili na prostirke, gdje nas je dočekao učitelj engleskog, koji je s djecom pričao o osjećajima, bojama i životinjama. Učitelj se koristio instrumentima (gitara, flauta), pjesmama i slikama, kako bi djeci što bolje i bliže predočio o čemu u tom trenutku razgovaramo s obzirom da se radi o djeci manjeg uzrasta. Nakon toga, obilazili smo dvorište, nakon čega smo se zaputili nazad u hotel.
Naše putovanje završilo je 18.10 odlaskom na aerodrom i vraćanjem u Zagreb.
Pogledajte galeriju fotografija s naše Šumske avanture!
🌲 Šumska avantura kreće! 🌲
Dječji vrtić Regoč započinje pripreme za prvu mobilnost u sklopu našeg Erasmus+ projekta Šumska avantura.
Na mobilnost putujemo u Antalyu, Turska, gdje će odgojiteljica Ana Miličević i pomoćnica za djecu s teškoćama Karla Izabela Marošević provesti tjedan dana u Bahçeşehir Parkorman Kindergarten.
👉 Cilj mobilnosti je upoznati se s primjerima dobre prakse u odgojno-obrazovnom radu, posebno u području outdoor pedagogije i boravka djece u prirodi, razmijeniti iskustva te prikupiti ideje koje ćemo primijeniti u našem vrtiću.
Projekt Šumska avantura pruža nam priliku da:
- unaprijedimo rad s djecom kroz inovativne metode učenja na otvorenom,
- obogatimo profesionalne kompetencije naših odgojitelja,
- ojačamo međunarodnu suradnju i otvorimo vrata novim partnerstvima.
Naša mobilnost trajat će od 12. do 18. listopada 2025. godine, a iskustva i znanja koja ćemo donijeti podijelit ćemo s kolegama, djecom i roditeljima u vrtiću.
Ovo je tek prvi korak naše Erasmus+ priče, a pred nama su još brojne aktivnosti koje će naš rad učiniti još bogatijim, zanimljivijim i kvalitetnijim za djecu.
🌍💚 Veselimo se novim znanjima i prijateljstvima koja nas čekaju!
Velike vijesti iz Regoča!
Naš projekt „Šumska avantura“ odobren je za financiranje u sklopu programa Erasmus+!
S ponosom objavljujemo da je Dječjem vrtiću Regoč dodijeljeno 15.170,00 eura bespovratnih sredstava za provedbu našeg prvog međunarodnog projekta!
Ovaj projekt otvorit će vrata novim znanjima, inspiraciji i iskustvima – kako za naš stručni tim, tako i za djecu.
Cilj projekta je unaprijediti boravak djece na otvorenom, potaknuti istraživačko učenje u prirodi te povezati odgojno-obrazovni rad s održivim razvojem i europskim vrijednostima.
Hvala svima koji su vjerovali u našu ideju – posebno Agenciji za mobilnost i programe EU!
Zajedno gradimo Regoč još bogatijim mjestom za odrastanje.